Od samih početaka ljudi su bili okrenuti bilju kako bi im ono pomoglo i u izlječenju. Ironično je da se ovaj oblik medicine, najstariji i u nekim dijelovima svijeta još uvijek najvažniji, danas smatra alternativnim, dok se relativno nova znanost sintetičkih lijekova smatra jedino ispravnom.
No valja uzeti u obzir da su i biljke moćni lijekovi. Njihove aktivne tvari, izolirane i sintetizirane, čine osnovu mnogih suvremenih lijekova, od aspirina do morfija. U hitnim slučajevima, nesrećama i naglim upalama nužni su antibiotici, operacije i snažni lijekovi. U slučaju manjih ili kroničnih boljki, drukčiji oblici liječenja mogli bi donijeti bolje rezultate - tisuće i tisuće ljudi svake godine završi u bolnici zbog liječenja od posljedica uzimanja lijekova.

Većina tegoba može se liječiti kod kuće nizom jednostavnih biljnih lijekova, a zdravlju možete pomoći i tako da bilje uključite u svakodnevnu prehranu. U davnini su se u proljeće tradicionalno pili biljni tonici kako bi se obnovila vitalnost tijela nakon zimske prehrane kojoj je nedostajalo svježeg zelenog povrća.
Kako se istraživanje aktivnih sastojaka bilja nastavlja, sve se više drevnih oblika liječenja i tonika ozakonjuje, ustanovljuje se njihova prava vrijednost i vraćaju se u redovitu upotrebu.

Kamilica - Chamomilla recutita

Kamilica je danas najpoznatija ljekovita biljka, koja se u jednakoj mjeri koristi u službenoj i u narodnoj medicini.

Stanište i rasprostranjenost:Kamilica je najskromnija među kulturnim biljkama u pogledu zahtijeva prema klimatskim prilikama i zemljištu. U pogledu zahtijeva prema zemljištu, uspjeva i na slanim i manje plodnim zemljištima, može se uspješno uzgajati na teškom nepropusnom tlu, kao što je npr. pseudoglej. Po pravilu kamilica dobro uspjeva na zemljištima koja drugim kulturama ne odgovaraju.

Sastav: u cvijetovima se nalaze četiri glavne skupine aktivnih tvari: eterično ulje, flavonoidi, kumarini i polisaharidi. Eterično ulje sadrži cikličke seskviterpene (kamazolen i bisabololi)

Djelovanje: antiflogističko djelovanje, spazmolitički učinak, djeluju antimikrobno i antiflogistički. Potiče zacjeljivanje rana, sprečava djelovanje bakterijskih otrova i potiče metabolizam kože.

Koristi se za bolove kod menstruacije, kod žučnih i crijevnih kolika. Često se koristi i u homeopatiji.

Neželjena djelovanja: kod dugotrajne uporabe prevelikih količina droge dolazi do nervoze i vrtoglavice.

Sljez - Althaea Officinalis

Sastav: Glavni ljekoviti sastojak bijelog sljeza je sluz. Najveći postotak sluzi nalazi se u korijenu (između 20-30%). Korijen osim sluzi sadrži: 10% pektina i saharoze, 2% asparagina, 1,5% eteričnih ulja, jabučnu i askorbinsku kiselinu.

Primjena: Sluz je rastvorljiva u vodi i hidrolizom daje glukozu, galaktozu i ksilozu. U narodnoj i oficijelnoj medicini koristi se kao antitusik, lucilaginozum i protektiv. U upotrebi su i korijen, cvijet i list u vidu čajeva i hladnog macerata (kod kataralnog oboljenja organa za disanje, grla, zapaljenja sluznice mokraćnih, spolnih organa, gastroenteritisa i dr.).
U domaćinstvu se najčešće koristi kao čaj u kombinaciji sa drugim ljekovitim biljkama. Sluz bijelog sljeza ima veću primjenu i u kozmetičkoj industriji, u proizvodnji krema i pasta za zube. Bijeli sljez se koristi i u proizvodnji bombona, čokolada i guma za žvakanje.

Svojstva: Bijeli sljez može biti jednogodišnja, višegodišnja, a najčešće dvogodišnja biljka. Spada u obitelj "malvaceae". Visine je 60 - 150 cm, sa gustim svilenkastim dlačicama. Korijen je vretenast, razgranat i do 50 cm dužine. Njegova masa je bijela, a kora blijedožuta. Stablo je pravo, razgranato i pri dnu odrvenjeno. Prvo se oblikuje lisna rozeta okruglih listova, a potom uspravna stabljika. Listovi su spiralno poredani i srebrenastobijeličaste boje. Na stablu listovi su srcasti, krupni, na dugim peteljkama, nazubljeni i obrasli dlačicama. Iz pazuha listova, pri vrhu stabla i ogranaka, izbijaju bijeloružičasti krupni cvijetovi širine 3-5 cm, uglavnom u grozdovima. Bijeli sljez cvijeta od lipnja do augusta. Sjeme je dugo oko 2 mm i sivo-plave boje. Težina tisuću zrna iznosi 1,6-3,5 grama. U jednom gramu ima 300-600 sjemenki. Sjeme sazrijeva od ožujka do travnja.

Stanište i rasprostranjenost: Bijeli sljez je biljka vlažnih zemljišta, gdje je podzemna voda već na 1-2 m dubine. Uspijeva i daje prinose na mjestima gdje je ravnomjeran raspored padalina tokom vegetacije (sa preko 600 mm vodenog taloga). Pogoduju mu lako, rastresito, duboko i vlažno zemljište, a najviše riječni nanos koji je povremeno plavljen. Posebno dobre
prinose daje na aluviju i zemljištima bogatim kalijem.

Kadulja - Salvia officinalis

Antički su pisci visoko cijenili ljekovitost te biljke. Pilinije ju je nazvao "salvia" što znači ljekovita. Smatrala se sredstvom za produljenje života.

Sastav: sastavni dijelovi eteričnog ulja su 1,5%tujon, cineol, kamfor, borneol, bornilacetat.Ostali sastojci su: diterpenska gorka tvar, triterpenske kiseline, flavoni, trjeslovine

Djelovanje: djeluje antiseptički , baktericidno i fungicidno , sprječava nastanak upala.Ulje koristimo kod upalnih bolesti usne šupljine i ždrijela, za ispiranje i grgljanje.Koristi se kod probavnih smetnji,upale želučane i crijevne sluznice te kod proljeva. Poboljšava probavu, pa je stoga dobra kao začin.

Neželjena djelovanja: Kod dnevnih količina većih od 15 g droge i produljene uporabe dolazi do neugodnih posljedica kao npr. suhoća usta, znojenje, osjećaj vrućine, ubrzan bilo i nesvjestica. Toksična doza ulja je 2 g. U trudnoći je kontraindiciran.