Ljekarnici kao stručnjaci za lijekove zdravstveni su radnici koji pomažu ljudima održavati dobro zdravlje, pripremaju lijekove i lijekovima spriječavaju bolesti te utječu da se lijekvovi rabe na najbolji mogući način, a sa svrhom promicanja prava pojedinca na podnošljivo i djelotvorno liječenje.

Farmaceut (ljekarnik) pri tom ne smije biti usredotočen samo na lijek ili pacijenta već i na sveukupno stanje u datom okruženju.
Ljekarništvo posebice javno ljekarništvo iziskuje motrenje osobitih problema pacijenta i poštivanje temeljnih gledišta ljekarničke službe.

Osnov svega je ispravno liječenje i dostojanstvo čovjeka. Takav stav od ljekarnika prema pacijentu traži lijekarnička etika, koja predstavlja učenje o moralu i moralnoj praksi u prostoru dijelovanja stručnjaka.

Lijekarnik kao najbolji poznavatelj lijekova, ima u sustavu čuvanja i promicanja ljudskog života i zdravlja dublje zadaće svojega poziva koje nadmašuje njegova znanstvena i tehnička znanja.